Fata i Mujo se bude usred olujne noći, u tri ujutru. Neko jako lupa na njihova vrata.
Mujo otvara vrata kuće, a pred njim stoji pijanac, pijan ko zemlja, jedva stoji na nogama.
Pijanac moli Muju da izadje da ga malo pogura.
– Nema teorije tri je ujutru, čovječe!- otjera ga Mujo i zalupi mu vrata pred nosom.
– Ko je bio? – pita Fata.
– Ma neki pijanac, traži da ga poguram – odgovori Mujo.
– Jesi li mu pomogo? – opet pita Fata.
– Nisam lud, tri je ujutru i napolju lije k'o iz kabla!
– Sram te bilo – nalijepi ga Fata.
– Sjećaš se, kad smo prije dva mjeseca vraćali od Sulje, kad su ti kola crkla po onoj kišurini, da se ona dvojica momaka nisu zaustavili da te poguraju, nikad se ne bi odande izvukli.
Mujo, se malo postidi, i na kraju se obuće, otvori vrata i prodere se u mrak i kišu:
– Halo, jesi li još tu?
– Jesam – dere se pijanac.
– Treba li te još pogurati? – pita Mujo u mrak.
– Treba, hvala lijepo! – kaže pijanac.
– A đe si? – pita opet Mujo.
– Evo me na ljuljaški !